Ohrabruje sto su neke jake organizacije, poput EPS (EMS), G484 ili CMV (cijeg predstavnika sam slusala na radio-Beogradu u emisiji “Cekajuci vetar” kada je pricao o projektu ‘Zelene inicijative’ koji finansira USAid), znaci i primarno ne’ekoloske’ organizacije pocele da se bave i pitanjima nase zivotne okoline.
Raduje me se sto ste se okupili (ili sto su vas okupili?) u Zelenu inicijativu, sjajno je sto je americka ambasada platila da odete u Vermont i Vasington. Dobro ce doci, a nadam se da je putovanje doprinelo i da se zblizite – zarad novih zajednickih projekata i manje otpada u Srbiji.
Ali mi se dopada i sto su ljudi sa kojima ste se susreli iskreni – i tu mislim na Nila Seldmana, koga sam i sama imala privilegiju da upoznam u Vasingtonu. Njihov (ILSR) je ispravan nacin. Poucno i inspirisuce, sjajno ako cete vi iz Zelene inicijative, jakih srpskih NVorganizacija, preneti nesto od toga u Srbiju, makar saznanje da je visestruko stetan sadasnji nacin odlaganja otpada, tzv. ‘zakopaj (otpad)’ metod, jer sve ide na deponije kod nas (burn&bury o cemu pise gore Seldman).
Srecom pa princip ‘zapali smece’ nije zaziveo kao u razvijenim zemljama; prica se uveliko da su spalionice otpada jedan od uzroka rasta incidencije raka (Studija FoE&Greenpeace-a u EU kaze 14 godina nakon postavljanja spalionice u njenoj okolini se belezi rast incidencije raznih bolesti)
Fabriku za selekciju reciklaznog otpada kakvu ste verovatno obisli u Vermontu su, saznala sam preko studija B, izgradili u Obrenovcu jer nemaju vise mesta na gradskoj deponiji. Sjajna vest.
Ali, reciklaza nije resenje uzroka vec lecenje posledice hiperpotrosackog drustva. Resenje je uzdrzavanje od kupovine i nagomilavanja nepotrebnih stvari…odrziva potrosnja, sustainable consumption (http://www.unep.org/resourceefficiency). Pre vise od pet godina (pre krize), pominjanje uzdrzavanja od potrosnje u Americi bio je jeres koji niko nije smeo da pomene taj koncept u drustvu zasnovanom na hipertrofiranoj potrosnji.
Makar mi iz Srbije vrlo dobro znamo da sreca ne zavisi od novca i onoga sto on moze kupiti.
Pitam se da li se u Americi nesto promenilo? Da li ste culi da neko pominje sustainable consumption ili, kada smo kod toga, da ce SAD potpisati CBD, Konvenciju o bioloskoj raznovrsnosti ili Kyoto protokol / UNFCC?
Nadam se da cu jos citati na ovoj ili nekim drugim stranicama o vasim utiscima sa puta, i naravno novim aktivnostima.
hvala na podrsci i pozitivnoj reakciji na aktivnosti Zelene inicijative
Putovanje u Ameriku je bilo korisno iz vise aspekata, videli smo primere povezivanja vise gradova u Distrikte za upravljanje otpadom, koji predstavljaju javno-privatna partnerstva, i veoma su primenjivi i u Srbiji, posebno zbog cinjenice da su gradovi koje smo posetili u Vermontu slicni po strukturi i broju stanovnika kao i gradovi u unutrasnjosti Srbije.
U svakom slucaju, dobro je videti pozitivne primere u praksi drugih drzava, ali i nedostatke, sto pomaze u izgradnji sopstvenog modela.
Inace, Nil Seldman je i na nas ostavio neverovatan utisak, ne samo po korisnim informacijama i kontaktima koje je sa nama podelio, vec i po nacinu prenosenja iskustva, zaista je inspirativan. Nadamo se da cemo imati priliku da ga vidimo i u Beogradu
Sto se tice opsteg stava prema potrosnji evo linka za kraci film koji govori upravo o odnosu drzave, korporacija i podsticanju potrosnje http://www.youtube.com/watch?v=gLBE5QAYXp8 , film jeste kritican prema postojecoj sprezi ova tri cinioca, i poziva na smanjenu potrosnju, kao nacin da smanjimo kolicinu otpada koji generisemo.
Pozivamo te da i dalje pratis nase aktivnosti a trudicemo se i da bude jos vise zanimljivih tekstova na sajtu.
Ohrabruje sto su neke jake organizacije, poput EPS (EMS), G484 ili CMV (cijeg predstavnika sam slusala na radio-Beogradu u emisiji “Cekajuci vetar” kada je pricao o projektu ‘Zelene inicijative’ koji finansira USAid), znaci i primarno ne’ekoloske’ organizacije pocele da se bave i pitanjima nase zivotne okoline.
Raduje me se sto ste se okupili (ili sto su vas okupili?) u Zelenu inicijativu, sjajno je sto je americka ambasada platila da odete u Vermont i Vasington. Dobro ce doci, a nadam se da je putovanje doprinelo i da se zblizite – zarad novih zajednickih projekata i manje otpada u Srbiji.
Ali mi se dopada i sto su ljudi sa kojima ste se susreli iskreni – i tu mislim na Nila Seldmana, koga sam i sama imala privilegiju da upoznam u Vasingtonu. Njihov (ILSR) je ispravan nacin. Poucno i inspirisuce, sjajno ako cete vi iz Zelene inicijative, jakih srpskih NVorganizacija, preneti nesto od toga u Srbiju, makar saznanje da je visestruko stetan sadasnji nacin odlaganja otpada, tzv. ‘zakopaj (otpad)’ metod, jer sve ide na deponije kod nas (burn&bury o cemu pise gore Seldman).
Srecom pa princip ‘zapali smece’ nije zaziveo kao u razvijenim zemljama; prica se uveliko da su spalionice otpada jedan od uzroka rasta incidencije raka (Studija FoE&Greenpeace-a u EU kaze 14 godina nakon postavljanja spalionice u njenoj okolini se belezi rast incidencije raznih bolesti)
Fabriku za selekciju reciklaznog otpada kakvu ste verovatno obisli u Vermontu su, saznala sam preko studija B, izgradili u Obrenovcu jer nemaju vise mesta na gradskoj deponiji. Sjajna vest.
Ali, reciklaza nije resenje uzroka vec lecenje posledice hiperpotrosackog drustva. Resenje je uzdrzavanje od kupovine i nagomilavanja nepotrebnih stvari…odrziva potrosnja, sustainable consumption (http://www.unep.org/resourceefficiency). Pre vise od pet godina (pre krize), pominjanje uzdrzavanja od potrosnje u Americi bio je jeres koji niko nije smeo da pomene taj koncept u drustvu zasnovanom na hipertrofiranoj potrosnji.
Makar mi iz Srbije vrlo dobro znamo da sreca ne zavisi od novca i onoga sto on moze kupiti.
Pitam se da li se u Americi nesto promenilo? Da li ste culi da neko pominje sustainable consumption ili, kada smo kod toga, da ce SAD potpisati CBD, Konvenciju o bioloskoj raznovrsnosti ili Kyoto protokol / UNFCC?
Nadam se da cu jos citati na ovoj ili nekim drugim stranicama o vasim utiscima sa puta, i naravno novim aktivnostima.
Srecno!
Jelena Beronja, consultant (UNEP)
(ex-MIS/YRS)
Draga Jelena,
hvala na podrsci i pozitivnoj reakciji na aktivnosti Zelene inicijative
Putovanje u Ameriku je bilo korisno iz vise aspekata, videli smo primere povezivanja vise gradova u Distrikte za upravljanje otpadom, koji predstavljaju javno-privatna partnerstva, i veoma su primenjivi i u Srbiji, posebno zbog cinjenice da su gradovi koje smo posetili u Vermontu slicni po strukturi i broju stanovnika kao i gradovi u unutrasnjosti Srbije.
U svakom slucaju, dobro je videti pozitivne primere u praksi drugih drzava, ali i nedostatke, sto pomaze u izgradnji sopstvenog modela.
Inace, Nil Seldman je i na nas ostavio neverovatan utisak, ne samo po korisnim informacijama i kontaktima koje je sa nama podelio, vec i po nacinu prenosenja iskustva, zaista je inspirativan. Nadamo se da cemo imati priliku da ga vidimo i u Beogradu
Sto se tice opsteg stava prema potrosnji evo linka za kraci film koji govori upravo o odnosu drzave, korporacija i podsticanju potrosnje http://www.youtube.com/watch?v=gLBE5QAYXp8 , film jeste kritican prema postojecoj sprezi ova tri cinioca, i poziva na smanjenu potrosnju, kao nacin da smanjimo kolicinu otpada koji generisemo.
Pozivamo te da i dalje pratis nase aktivnosti a trudicemo se i da bude jos vise zanimljivih tekstova na sajtu.
Veliki pozdrav od Zelene inicijative!