POSLEDNJE VESTI:

Opis problema: Mlinska jama u Kisaču je napravljena bez plana i projekta a nastala je tako, što su ljudi nekada iskopavali zemlju i koristili je za izgradnju kuća. Zahvaljujući podzemnim vodama, jama se postepeno napunila vodom, i postala pravo odmorište za sve stanovnike Kisača. Bila je aktivna togom cele godine, preko leta za pecaroše a preko zime za klizače. Mlinska jama je bila prirodno stanište i za mnoge životinje i biljke, ali nažalost pre nekoliko godina jama je počela postepeno da se suši a stanovnici Kisača počeli su da iznose odpad, tako da osim divljih prilaza, deponije i samoniklih biljaka ne postoji život kao do tada. Radi se o odpadu vrlo različitog karaktera i to organski, neorganski, čvrst ili rastresit, manje ili više štetan za okolinu. Iako su higijenski uslovi na jami veoma loši, pristup ljudima i životinjama je zabranjem. Zbog neadekvatne ograde, ljudi dolaze bez dozvole a to može biti veoma opasno zbog mogućnosti nastanka infekcija i zaraza. Na novoizgrađenoj deponiji ne postoji nikakva kontrola odlaganja otpada niti njegova klasifikacija. Time se ne bave ni komunalna služba, a kamoli osobe koje dovoze otpad sa svojim privatnim vozilima i odlažu ga na svoju ruku bez prijavljivanja i plaćanja taksi. Na površini kompleksa ne postoji ni najosnovniji tretman odloženog otpada, što podrazumeva da se ne vrši njegovo razvrstavanje, kompaktiranje i sabijanje kao ni prekrivanje inertnim materijalom. Zbog svega toga na deponiji i u njenoj bližoj okolini osećaju se neprijatni mirisi deponijskih gasova čije se odavanje u atmosferu vrši spontano i bez ikakve kontrole. Zbog toga su česte prijave u mesnoj zajednici. Takođe može se zaključiti da procedne vode sa površine zagađuju podzemne vode koje se posle možda koriste za useve ili još gore za vodosnabdevanje građana naselja Kisač.

Predlog rešenja: Na osnovu ispitivanja trenutnog stanja smetlišta očito je da se radi o nasumično rasutom smeću koje je neophodno skupiti na manju lokaciju i zatim izvršiti sanaciju, zatvaranje i biološku rekultivaciju. Pošto je u pitanju ravničarski teren, dolazi do direktnog kontakta između podzemnih voda i otpada koji se baca na površinu ove jame što deluje izuzetno štetno i nepovoljno (atmosferska voda koja padne na smetlište, prolazi kroz deponovano smeće i kao procedna voda dođe u kontakt sa podzemnom vodom). Prva faza u rekultivaciji jame i površine koja se nalazi oko jame, predstavlja uklanjanje smeća do prirodnog terena i njegovo prebacivanje na već postojeću i za to namenjenu deponiju. Posle prebacivanja otpada na drugo mesto, radi se čišćenje i dezinfekcija cele površine. Dalja sanacija deponije će se rešiti nanošenjem humusnog sloja i zatravljenjem novoformirane površine.

Proučavanjem naselja Kisač, dolazi se do zaključka da bi naselju veoma koristio jedan rekreacioni centar sa mogućnošću aktivne i pasivne rekreacije, te se predlaže da konačno uređenje ide u tom pravcu, te da bi se deponija transformisala na relaksirajuću i atraktivnu površinu.

Na novoprojektovanoj površini predviđa se moderni mobilijar, koji je napravljen isključivo iz recikliranog materijala (limenke, konzerve, PET ambalaža itd.) i tako se ciljano postiže stvaranje prijatnijeg ambijenta i omogućava se veći broj sadržaja zanimljivih za stanare okolnih objekata. Sa pejzažno-arhitektonskog aspekta, predviđeno je korišćenje izdržljivih, funkcionalnih i estetski prihvatljivih zastora. Takođe je potrebno staviti ogradu oko novoprojektovane površine i urediti prilaze. Prilaze treba konstruisati za standarde prosečnog čoveka, ali i za osobe sa invaliditetom, majke sa decom u kolicima, kao i za starije ljude. Prilikom izbora vrsta koje će se upotrebiti po jedinici površine, upotrebljene su vrste koje imaju skromnije zahteve i široku ekološku amplitudu rasprostiranja. Prednost se daje topolama i vrbama jer se one odlikuju brzim rastom, dubokim ukorenjavanjem, iskorišćavanjem velikih količina voda, jednostavnim razmnožavanjem, širokom ekološkom amplitudom i što je najvažnije, dobro uspevaju na kontaminiranim zemljištima, vrše fitoekstrakciju nitrata i teških metala, te stoga mogu poslužiti kao filteri za prečišćavanje deponijskih voda. Prilagođavanjem, rekultivacijom, ozelenjavanjem i oplemenjivanjem prostora, ostvaruje se, ne samo smišljen i funkcionalan sistem slobodnih zelenih površina, nego se i samoj prirodi vraća ono što joj je oduzimano, a ova ideja otkriva samo jedan deo mogućnosti koje se nude prilikom izvođenja rekultivacije neke divlje deponije i širokog spektra potencijala koje sam proces rekultivacije poseduje. Izvođenjem radova na sanaciji i rekultivaciji značajno bi popravilo stanje životne sredine na lokaciji i u njenoj okolini. Formiranjem jedinstvenog prostora i njegovom rekultivacijom kroz nekoliko faza postepeno bi se popravljao i unapređivao način korišćenja ove lokacije gde bi se dobio sasvim novi izgled i funkcija za poboljšanje uslova života, rada i zdravlja ljudi na teritoriji naselja Kisač.

One Response to “Milota Kardelis, Kisač”

  1. Maria Vozar says:

    Odlican opis problema a predlog resenja u potpunosti podrzavam.

Leave a Reply